Obraćanje člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Nj.E. Šefika Džaferovića na Svečanoj sjednici Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Novom Pazaru 11. maja 2019. godine na Dan bošnjačke nacionalne zastave.
Poštovani predsjedniče Bošnjačkog nacionalnog vijeća Džudžo, cijenjeni vijećnici, dragi Bošnjaci,
Predstavlja mi veliko zadvoljstvo da sam danas u Novom Pazaru, da mogu s vama porazgovarati i prisustvovati obilježavanju Dana bošnjačke nacionalne zastave.
Moje zadovoljstvo proističe iz činjenice da su Bošnjaci u Srbiji, odnosno u Sandžaku, organizovani kroz Bošnjačko nacionalno vijeće i da i na ovakav način vode računa i o svome bosanskome jeziku, kulturi i tradiciji, o svome identitetu.
To je dobar, vjerovatno i najbolji put, da Bošnjaci u punom kapacitetu ostvare sva svoja prava koja im pripadaju po Ustavu Republike Srbije, ali i da razvijaju svoje odnose sa institucijama u Bosni i Hercegovini.
Bošnjačka nacionalna vijeća, osim ovdje, djeluju i u Hrvatskoj i Crnoj Gori, a Bošnjaci kao autohtono stanovništvo žive i na Kosovu i u Makedoniji. Zato se javlja potreba uspostavljavanja institucijalne saradnje između bošnjačkih nacionalnih vijeća u zemljama bivše Jugoslavije, ali i njihove intenzivnije saradnje sa institucijama u matičnoj zemlji svih Bošnjaka - Bosni i Hercegovini.
Upoznat sam sa informacijom da je Ured za koordinaciju bošnjačkih vijeća već poduzeo neke aktivnosti u tom smislu. Pozdravljam i ohrabrujem ta nastojanja, te želim potcrtati da je obaveza svih nas da se te aktivnosti dodatno konkretizuju.
Od preuzimanja mandata člana Predsjendištva Bosne i Hercegovine u novembru 2018. godine, u svom Kabinetu u Sarajevu primio sam predstavnike svih bošnjačkih nacionalnih vijeća.
Informirali su me o položaju i nivou prava koje Bošnjaci ostvaruju u zemljama u kojima žive. Situacija je različita od države do države. Zbog toga nam je potrebna razmjena iskustava i koordinacija kako bismo omogućili da Bošnjaci, bez obzira gdje žive, ostvaruju prava koja im pripadaju u skladu sa ustavima država, ali u skladu sa međunarodnim konvencijama. Ta prava nam pripadaju i niko nema pravo da nam ih uskraćuje.
Vi, ovdje u Sandžaku i cijeloj Srbiji izborili ste se za mnoga prava koja vam pripadaju. Za ostvarivanje nekih od njih potrebno je učiniti dodatne napore. Uz zaštitu bošnjačkog identiteta, jezika, kulture, vjere i tradicije, potrebno je infrastrukturno i ekonomski ojačati ovu regiju. Očekujem da će vlasti u Beogradu izaći u susret vašim opravdanim zahtjevima. To im je obaveza.
Bošnjaci i Srbi dijele životni prostor. Živimo zajedno i u Bosni i Hercegovini i u Srbiji. Zbog toga je nužno da se sve učini na vraćanju povjerenja i boljoj saradnji između naših naroda, ali – to posebno naglašavam – i između dviju država.
Naravno, vraćanje povjerenja i bolja saradnja može se temeljiti isključivo na istini, pravdi, na ravnopravnim osnovama i međusobnom uvažavanju.
O ostvarivanju prava Bošnjaka u svakoj od država regije i mi iz Bosne i Hercegovine ćemo intenzivnije povesti računa. Budite uvjereni da će se u tom smislu i naš glas itekako čuti, kako kroz nacionalne institucije, tako i kroz institucije države Bosne i Hercegovine.
Vama, ovdje okupljenima, reći ću ono što sam rekao predstavnicima bošnjačkih vijeća u svom kabinetu u Sarajevu: s pozicije člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine ću učiniti sve što bude bilo moguće da Bošnjaci u svim zemljama u kojima žive konzumiraju sva prava koja im pripadaju, da očuvaju i razvijaju svoj nacionalni identitet, jezik, kulturu i tradiciju.
Dragi prijatelji,
Jasno vam je, i ne moram vam posebno objašnjavati, da se Bosna i Hercegovina, kao multietnička država i matična država svih Bošnjaka, konstatno suočava sa brojnim izazovima.
Uprkos stalnim opstrukcijama, izazivanjima nepotrebnih kriza, Bosna i Hercegovina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma do danas stalno napreduje. Ponekad sporo, ali napreduje. Nalazimo se u predvorju Evropske unije i NATO-a. Podižemo našu ekonomiju. Naravno, imamo i mnogo problema kakvih nisu lišene ni druge zemlje, a tu prije svega mislim na odlazak mladih ljudi.
Ipak, ono što posebno opterećuje trenutno stanje jesu novi nasrtaji snaga koje su i 90-ih godina prošlog stoljeća nasrnule na BiH i posebno na Bošnjake. Ovaj put to rade političkim sredstvima. Svakodnevno prijete secesionizmom, zagovaraju dodatne etničke podjele, uskrajuću prava Bošnjacima u entitetu RS, negiraju genocid, odlikuju ratne zločince, po njima daju imena studentskim domovima, pokušavaju izvršiti reviziju historije i mogao bih još mnogo toga nabrojati.
Vrlo često osjetimo da te retrogradne političke snage podršku za ovakvu politiku dobijaju izvan BiH, iz našeg neposrednog susjedstva.
Nekoliko je razloga zbog kojih se to događa. Prije svega, mijenjaju se okolnosti u svijetu pa se kod tih snaga ponovno javlja nada da mogu iskoristiti takve okolnosti za ostvarivanje svojih ciljeva.
Generalno, interes i prisustvo SAD na Balkanu je u proteklom vremenu bio slabiji nego ranije, Evropa ima vlastite probleme, događa se Brexit, tu je i migrantska kriza, jača populizam i islamofobija...
U tim i takvim okolnostima snage kojima je BiH trn u oku pokušavaju političkim sredstvima ostvariti ono što nisu uspjele agresijom.
Drugi, ništa manje bitan razlog za nove nasrtaje na BiH i Bošnjake leži, pomalo paradoksalno, u činjenici da jača bošnjački politički faktor u BiH, ali i u regiji.
Bez Bošnjaka se danas ne mogu voditi nikakvi procesi ili donositi bilo kakve odluke, ni u BiH, ali ni u regionalnom kontekstu.
S obzirom na to kakvu su nam sudbinu bili namijenili 90-ih godina prošlog stoljeća, jasno je da im jak bošnjački politički faktor i generalno Bošnjaci kao politički narod, nimalo ne odgovaraju.
Podsjetiću vas na jedan detalj iz vremena kada su Milošević i Tuđman u Karađorđevu crtali karte podjele BiH. Taj detalj su potvrdili učesnici tih razgovora i zadokumentovan je. Naime, kada je jedan od sudionika upitao šta da se radi sa dva miliona muslimana u BiH kada se Bosna podijeli, dobio je odgovor: pravićemo se da ih nema. Onda su uslijedile godine u kojima su sve učinili da nas ne bude.
I nisu uspjeli: zahvaljujući bh. patriotama svih vjera i nacija, koji su iz ničega napravili Armiju RBiH, zahvaljujući mudroj politici rahmetli Alije Izetbegovića, zahvaljujući našim prijeteljima u svijetu, BiH je opstala, a zajedno s njom i Bošnjaci. Neće uspjeti ni u novim nasrtajima na BiH, u to budite uvjereni.
Bošnjaci ne samo da su opstali, nego smo u tom najtežem vremenu za našu i opstojnost naše domovine vratili svoje nacionalno ime, izborili se za pravo na svoj bosanski jezik, u potpunosti vratili vlasititi identitet koji nam je decenijama uskraćivan.
Bošnjaci, koji su u poslednjim stoljećima preživljavali teška i turbulenta vremena, nad kojima su činjeni genocidi, koji su raseljavani, kojima je uskraćivano pravo na ime i jezik, uspjeli su da se sa svime time izbore i odgovorno vam tvrdim da nikada nismo bili jači nego što smo to danas.
Upravo to smeta onima koji bi najradije da se pretvaraju da nas nema. Ali, šta da im radimo, neka se navikavaju da smo tu, da znamo ko smo, šta smo, šta želimo a šta ne.
Naravno, pred nama je još mnogo posla i mnogo izazova. Zato je potrebno da vodimo mudru i odgovornu politiku i u Bosni i Hercegovini, ali da se tako ponašamo i u svim zemljama u kojima Bošnjaci žive.
Neki bi jedva dočekali da mi povučemo pogrešan potez, da im tim potezom ili nekim izjavama damo svojevrsno opravdanje za ono što pokušavaju.
Znam da će se analizirati i svaka moja riječ izgovorena danas ovdje pred vama. I neka analiziraju, jer mi ništa ne krijemo. Naši ciljevi su jasni i mi ih glasno i bez umotavanja izgovoramo: mi želimo mir, stabilnost, ekonomski razvoj, želimo mirnu, stabilnu i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu članicu Evropske unije i NATO-a; naš cilj je i da Bošnjaci izvan BiH, na područjima na kojima su autohtono stavništvo, ostvaruju sva prava koja im pripadaju; želimo da kroz dijalog i saradnju sa drugim narodima čuvamo stabilnost i gradimo odnose zasnovane na međusobnom uvažavanju, kao što želimo da i naša država BiH sa susjednim državama gradi takve odnose.
Dakle, ne želimo i ne tražimo za sebe ništa što ne želimo i što nismo spremni dati drugima. I još jednu stvar mogu garantirati: Bosna i Hercegovina, a Bošnjaci naročito, nikada neće učiniti ništa protiv svojih susjeda. Od njih samo tražimo isti takav odnos.
Poštovani prijatelji,
Kada kažem da nam je potrebna mudra i odgovorna politika, onda prije svega mislim na to da se moramo ujedinjavati oko temeljnih nacionalnih interesa, bez obzira na ideološke, stranačke i ine razlike. Nemamo taj luksuz da budemo razjedinjeni.
Nalažost, imamo dosta loših iskustava u tom smislu, i u BiH, ali i ovdje na Sandžaku. Naša razjedinjenost, koja je vrlo često ohrabrivana i dotirana iz centara moći koji nam ne misle dobro, naša je najveća slabost.
Zato vas pozivam da prevaziđemo sve razlike, sve sujete, sva ega, i da se okrenemo ostvarivanju zajedničkog cilja – jakoj državi Bosni i Hercegovini i organizovanim Bošnjacima u svim zemljama u kojima živimo.
To je naša generacijska obaveza, dug prema onima koji su položili živote da bismo danas živjeli u slobodi, ali i zalog za budućnost naše djece i generacija koje dolaze.
