Bošnjačko nacionalno vijeće, kao najviše predstavničko tijelo Bošnjaka u Republici Srbiji, na dan 22. oktobra najoštrije osuđuje jedan od najstrašnijih zločina počinjenih nad bošnjačkim stanovništvom u Sandžaku tokom ratova devedesetih – otmicu i ubistvo 17 građana bošnjačke nacionalnosti iz sela Sjeverin, opština Priboj.
Na današnji dan 1992. godine, pripadnici srpskih oružanih i paravojnih snaga, pod komandom osuđenog ratnog zločinca Milana Lukića, u mjestu Mioče (BiH), nasilno su zaustavili autobus užičkog preduzeća „Raketa” koji je saobraćao na redovnoj liniji Rudo–Priboj.
Nakon legitimisanja putnika, iz autobusa su izveli samo Bošnjake – građane Republike Srbije, njih 16, koji su tog jutra putovali na posao u Priboj. Odvedeni su u pravcu Višegrada, brutalno mučeni i ubijeni na obali rijeke Drine.
Večer uoči ovog zločina, iz svoje porodične kuće u Sjeverinu otet je i Sabahudin Ćatović, a u istom periodu stradali su i mještani Ramo Berbo i Hasan Mujović. Ukupno 17 nevinih bošnjačkih civila iz Sjeverina, među kojima je bila i jedna žena, postali su žrtve sistematskog zločina.
U protekle 33 godine pronađeni su posmrtni ostaci samo jedne žrtve – Medredina Hodžića. Sudbina ostalih i dalje je nepoznata. Porodice žrtava i dalje tragaju za istinom, pravdom i dostojanstvom.
Bošnjačko nacionalno vijeće izražava najdublje saosjećanje sa porodicama stradalih i iskazuje duboko poštovanje prema njihovoj borbi da održe sjećanje na svoje najmilije.
Istovremeno, Vijeće osuđuje činjenicu da institucije Republike Srbije ni nakon 33 godine nisu u potpunosti rasvijetlile ovaj zločin, nisu preduzele konkretne mjere kako bi se pronašli posmrtni ostaci svih ubijenih, nisu sankcionisale sve odgovorne i nisu obezbijedile institucionalnu podršku porodicama nevino ubijenih.
Zločin u Sjeverinu nije samo pitanje prošlosti, već i ogledalo današnjeg odnosa države Srbije prema svojim građanima bošnjačke nacionalnosti.
Država do danas porodicama ubijenih Bošnjaka nije priznala status civilnih žrtava rata, čime su sistematski uskraćeni za pravo na materijalnu pomoć, psihosocijalnu podršku i institucionalno priznanje njihove patnje. Višegodišnji zahtjevi da Komisija za nestala lica isuši jezero Perućac kako bi se pronašli posmrtni ostaci žrtava ostali su bez odgovora.
Porodice ubijenih, i pored sudskih procesa, nisu pronašle pravdu i uskraćena im je reparacija, jer je tužba protiv države Srbije odbijena, a predstavka pred Evropskim sudom za ljudska prava odbačena iz formalnih razloga.
Posebno zabrinjava što se u javnom prostoru Srbije i danas svjedoči veličanju osuđenih ratnih zločinaca od strane pojedinih državnih funkcionera i institucija. Takva praksa predstavlja pokušaj revizionizma, relativizacije zločina i vrijeđanje dostojanstva žrtava i njihovih porodica.
Veličanje zločinaca, uz izostanak kazne i priznanja žrtvama, ozbiljno podriva proces suočavanja s prošlošću i trajno narušava povjerenje među narodima.
Bošnjačko nacionalno vijeće stoga:
Zahtijeva hitnu izmjenu Zakona o pravima boraca i civilnih žrtava rata, kako bi se uklonile sve diskriminatorne odredbe i omogućilo priznavanje statusa i prava porodicama žrtava iz Sjeverina i drugih sandžačkih mjesta.
Poziva državu Srbiju da aktivno učestvuje u pronalasku posmrtnih ostataka žrtava, uključujući pretragu lokacija kao što je jezero Perućac.
Insistira na institucionalizaciji sjećanja na žrtve zločina u Sjeverinu na državnom nivou, uključujući zvanično obilježavanje 22. oktobra kao Dana sjećanja.
Poziva sve medije, građane i institucije da ne okreću glavu od zločina koji su se dogodili u ime ideologije i politike nasilja, već da zajedno gradimo kulturu sjećanja utemeljenu na istini, pravdi i ljudskom dostojanstvu.
Zločin u Sjeverinu, kao i zločini u Štrpcima, Bukovici, Kukurovićima i drugim sandžačkim mjestima, duboko su urezani u kolektivno pamćenje bošnjačkog naroda.
Oni nas podsjećaju na to koliko su mir, suživot i poštovanje ljudskih prava krhki, i koliko je odgovornost države presudna da se takva stradanja više nikada ne bi ponovila.
Bošnjačko nacionalno vijeće će i dalje koristiti sve svoje kapacitete u pravnoj, političkoj i međunarodnoj sferi kako bi porodicama žrtava zločina u Sjeverinu bilo priznato njihovo pravo na istinu, pravdu, reparaciju i sjećanje. Obaveza nam je da sjećanje na stradale iz Sjeverina čuvamo i prenosimo kao opomenu i poziv na pravdu i odgovornost.
