Vijesti

Želim da izrazim zadovoljstvo i čast da mogu govoriti o časopisu koji  je Bošnjačko nacionalno vijeće Sandžaka pokrenulo i koji pokušava prezantirati stavove, mišljenja, analize, znanstvene obrade, znanstvena objašnjenja raznih procesa koji su vezani za Bošnjake i njihov život kroz povijest a i u aktuelnom povijesnom trenutku.

Prije svega imam potrebu da naglasim da su Bošnjaci stari evropski narod koji tu živi stoljećima sa drugim narodima. Taj život sa drugim narodima podrazumijeva komunikaciju. Ona se ostvaruje na više razina. Postoji svakodevna komunikacija i postoji kulturološko-znanstvena komunikacija. Očito da stoljeća koja su iza nas, koja su bila određena na raznim vrstama teških i dobrih iskustava moraju biti nadomještena nečim što se danas zove kultura dijaloga, odnosno, da sve nesporazume i konflikte u zajednici europskih naroda zamjenimo razgovorom. Mislim da je kucnuo povijesni čas, naročito ove 2014., 2015. godine kada će morati da dođe do dijaloga između Srbije i Bosne i Hercegovine, između bosanskog i srbijanskog bića, odnosno Bošnjaka i Srba. Vi ćete vidjeti da se uglavnom sredila pitanja u ovome regionu: Slovenija – Hrvatska, Srbija – Kosovo, Srbija – Vojvodina,  i da polako dolazi do jednoga trenutka kada će morati razgovarati Bošnjaci i Srbi o svim otvorenim pitanjima.

Zašto će morati razgovarati? Zato što su povijesno jedni s drugima vrlo dugo i blisko i jedina šansa njihove budućnosti jeste da kroz razgovor i jednu vrhunsku intelektualnu komunikaciju dođu do odgovora koji će pomoći Bosni i Hercegovini i Srbiji, kao i Bošnjacima i Srbima da imaju bolji život i budućnost. Ja se nadam da ćemo vrlo brzo, možda sljedeće godine, imati neke naučne skupove, gdje ćemo pokušati sakupiti, pozvati ljude iz BiH  i Srbije da se na najvećoj mogućoj znanstvenoj razini razgovara o perspektivama života na ovim prostorima. Nadam se da su obični ljudi, kao i ljudi iz nauke i kulture BiH i Srbije vrlo blizu te ideje da se mora precizno razgovarati o svim otvorenim pitanjima koja su ostala između nas. To znači da se napokon moramo osloboditi historijografskih predrasuda, mitova, etnoloških laži i podvala, obmana o etničkom porijeklu, izdajama, i pristupiti nečemu što se zove znanstveni realitet. To znači da moramo uvažiti nekoliko činjenica, na primjer: ako Konstantin Porfirogenit 948. godine kaže „Horion Bosona“ što znači oblast, državica ili teritorija Bosna, onda ne možemo to ignorirati, ne možemo reći da to ne postoji. Ako Mavro Orbin pominje u Kraljevstvu Slavena Bosnu i Bošnjake, ako Ante Knežević, Franjo Jukić, kao i stotine znanstvenika i historijografa i putpisaca pominje Bosnu i Bošnjake ne možete više nikakvim znanstvenim i neznanstvenim, ideološkim i kvazi-znanstvenim sredstvima ingorirati te činjenice.

Došao je trenutak kada se povijest sliježe, kada veliki mitovi koje smo napravili kao Bošnjaci, Hrvati i Srbi o sebi, moraju otići u povijesnu stalažu ili muzej povijesnih likova. Dakle, došao je trenutak da u jednom interkulturalnom dijalogu ponudimo najbolje znanstvene interpretacije naše zajedničke budućnosti na ovom prostoru. Nadam se da će Bošnjačka riječ kao časopis ponuditi u ovom regionu, naročito Srbiji stavove Bošnjaka o mogućnosti budućeg života, i da će srbijanski intelektualci razumijeti te stavove, crpiti iz njih kvalitet i vrijednosti za zajedničku budućnost i da će se na taj način razvijati jedan novi svijet ovdje u ovom dijelu Europe koji je dugo stigmatiziran kao primitivan, balkanski, barbarski i nazadan. Mi bismo trebali u narednom periodu europskih integracija pokazati da smo mi dorasli da imamo kvalitetniju budućnost i da znamo kako ćemo je graditi.

Nadam se da će Bošnjačka riječ nastaviti svoje izlaženje i da će ona toj intenciji, tom svetom cilju Bošnjaka i Srba pomoći.

Transkript izlaganja prof.dr. Senadina Lavića na promociji novog četvorobroja (29-32) časopisa Bošnjačka riječ 5. marta 2014. godine u Medija centru u Beogradu

 (Foto: Ana Dokučević, Medija centar Beograd)