Gospodine Ugljanin vi ste pozvali ministra Inostranih Poslova Kosova, Behgjeta Pacolija, da poseti Novi Pazar prošle subote, posjetu nije dozvolila (zabranila) Vlada Srbije. Koji je bio razlog da pozovite Pacolija da posjeti Novi Pazar i kako komentarišete odbijanje centralnih institucija u Srbiji?
Godinama slušamo jednu istu priču o dijalogu između Kosova i Srbije, srpsku verziju. Imali smo želju da omogućimo građanima Sandžaka da čuju i drugu stranu. Pored toga zamolili smo ministra vanjskih poslova Republike Kosovo Behgjeta Pacolija da nam predstavi svoju viziju procesa regionalne stabilnosti i saradnje na Balkanu. Nespremnost aktuelnog srpskog režima da svim građanima omogući da čuju i drugačije mišljenje najbolje odslikava karakter tog režima.
Premijerka Srbije Brnabić čak je i vama lično prijetila za poziv koji ste uputili Pacoliju. Kako komentarišete odgovor Srbije na ovaj slučaj?
Bošnjačko nacionalno vijeće je organizovalo jednu ozbiljnu posjetu legitimnim predstavnicima Kosova u skladu sa manjinskim zakonom koji bošnjačkom narodu daje pravo „da slobodno zasniva i održava miroljubive odnose unutar Republike Srbije i van njenih granica s licima koja zakonito borave u drugim državama, posebno sa onima sa kojima imaju zajednički etnički, kulturni, jezički i verski identitet ili zajedničko kulturno nasleđe.“ Državni organi su bili dužni, kako kaže ovaj zakon, da obezbjede dodatne olakšice za ovakvu posjetu. Nažalost najviši srpski državni organi su učinili sve da spriječe ovu posjetu i time prekršili i svoj Ustav i svoje zakone.
Kakav je danas položaj Bošnjaka u Sandžak?
Bošnjaci Sandžaka su danas preživjeli ostaci bošnjačkog naroda, nad kojim su srpske oružane snage izvršile zločin genocida u Srebrenici, Kukurovićima i u Bošnjačkoj mahali na Kosovu, u periodu od 1992 do 1999. godine. Bošnjaci su autohton narod u Sandžaku. Nakon raspada bivše SFRJ još uvjek nije riješen ustavno-pravni status Bošnjaka i status Sandžaka. Bošnjačko nacionalno vijeće je aktivni učesnik Mirovne i Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji u Hagu, Londonu i Ženevi od 1991. do 1995. godine. Međutim, Dejtonskim sporazumom 21. novembra 1995. godine, zaustavljena je velikosrpska agresija na Bosnu i Hercegovinu, ali nije riješena Jugoslovenska kriza. Građani Sandžaka su se na Referendum za autonomiju Sandžaka oktobra 1991. godine izjasnili za potpunu političku i teritorijalnu autonomiju Sandžaka sa pravom priključenja jednoj od suverenih republika i na taj način dali svoj puni doprinos pravednom i mirnom rješavanju jugoslovenske krize.
Vi ste na čelu Bošnjačkog nacionalnog vijeća. Kako vidite polozaj nacionalnih manjina u Srbiji?
Bošnjačko nacionalno vijeće Sandžaka jeste najviše političko i predstavničko tijelo bošnjačkog naroda u Sandžaku, osnovano 1991. godine, sa ciljem da zaštiti nacionalne interese Bošnjaka i riješi status Sandžaka. Bošnjačko nacionalno vijeće je izabrano na neposrednim izborima, na isti način i pod istim uslovima, kako se biraju predsjednik Srbije, narodni poslanici i odbornici lokalnih skupština. Bošnjačko nacionalno vijeće ima potpuni izborni legitimitet i kako stoji u članu 10. stav 1. tačka 14. Zakona o nacionalnim vijećima, ovlašćeno je da zauzima stavove, pokreće inicijative i preduzima mjere po svim pitanjima koja su neposredno vezana za status, odnosno položaj, identitet i Ustavom i zakonima zagarantovana prava Bošnjaka. Međutim, najnovijom izmjenom manjinskih zakona srpski državni organi umanjili su ranije stečena prava manjina u Srbiji. Državni organi Srbije u procesu izmjena zakona ignorisali su i nisu prihvatili ni jedan od zajedničkih prijedloga koje su manjine jednoglasno usvojile. O ovome smo obavjestili predstavnike Evropske unije i očekujemo njihovu reakciju.
Kakva je saradnja Albanaca i Bošnjaka u Srbiji?
Polazeći od činjenice da su Albanci i Bošnjaci autohtoni narodi na prostoru Preševske doline i Sandžaka, svjesni ozbiljnosti situacije u Preševskoj dolini i Sandžaku, sklopili smo Memorandum o saradnji 30. aprila 2018. godine u Novom Pazaru. Cilj Memoranduma je da zajedničkim radom i aktivnostima zaštitimo naša nacionalna, ljudska i građanska prava. Na poslednjem zajedničkom sastanku u Bujanovcu 19. jula 2018. godine Bošnjačko nacionalno vijeće i Albansko nacionalno vijeće donjeli su odluku da podnesu ustvnu žalbu Ustavnom sudu Srbije za ocjenu ustavnosti manjinskh zakona sa ciljem da zaštite svoja prava. Problemi albanskog naroda u Preševskoj dolini i bošnjačkog naroda Sandža su specifični za razliku od svih drugih manjina koje ostvaruju svoja prava u okvirima Autonomne pokrajine Vojodine. Manjine izvan Vojvodine još uvjek nemaju autonomiju, kao srednji nivo vlasti, kao mehanizam za ostvarivanje svojih prava.
Kakvo uređenje treba da ima Sandžak, odnosno kakav pravni i politički status treba da ima Sandžak?
Građani Sandžaka su se na Referendumu, održanom od 25. do 27. oktobra 1991. godine, izjasnili za potpunu teritorijalnu i političku autonomiju Sandžaka sa pravom priključenja jednoj od suverenih republika. Na Mirovnoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji u Hagu zauzet je stav da manjine koje ostanu izvan granica matičnih jugoslovenskih republika trebaju dobiti Sepcijalni status pod zaštitom Ujedinjenih nacija. U tom smislu, očekujemo da u procesu evropskih integracija zemalja Zapadnog Balkana, reforme političkog sistema i ustavnih promjena Srbije status Sandžaka bude riješene u skladu sa rezultatima referenduma građana Sandžaka.
Da li mislite da u dialogu između Pristine i Beograda treba uključiti i Novi Pazar?
Srpske oružane snage su 1999. godine izvršile etničko čišćenje Bošnjačke mahale u sjevernom dijelu Mitrovice. U tom smislu, lično sam tražio od Vlade Srbije da se uključi Bošnjačko nacionalno vijeće kao zainteresovana strana u pregovorima Kosova i Srbije. Nažalost, Vlada Srbije nije prihvatila ovaj prijedlog već je Bošnjačku mahalu u sjevernom dijelu Mitrovice nakon izvršenih zločina upisala u svoj „ratni plijen“. U tom smislu Bošnjačko nacionalno vijeće ima interesa da se uključi kao zainteresovana strana.
Šta mislite o ideji razmene teritorija između Preševske doline i sjevera Kosova?
Bošnjačko nacionalno vijeće je pružilo punu podršku političkoj deklaraciji Skupštine albanskih odbornika Preševske doline, održane 14. jula 2018. godine u Bujanovcu, u kojoj su istakli više modela rješavanja i zaštite nacionalnih interesa Albanaca Preševske doline.
U Novom Pazaru ranije su živjeli Albanci, da li znate koliko Albanaca živi u Novom Pazaru?
Građani Sandžaka su više od 100 godina izloženi organizovanom državnom teroru Srbije i Crne Gore sa ciljem da se promijeni nacionalna struktura, proterivanjem Albanaca, Bošnjaka i Turaka, a kolonizacijom srpskog stanovništva u Sandžaku, kako je predviđeno memorandumom dr. Vase Čubrilovića, srpskog akademika pod nazivom „Isterivanje Arnauta“. U više navrata, u prošlom stoljeću, su državni organi Srbije i Crne Gore vršili organizovane zločine nad građanima Sandžaka uz prećutnu saglasnost međunarodne zajednice. Nepostojanje zaštitnih mehanizama za život, slobodu i sigurnost za Albance, Bošnjake i Turke na prostoru Sandžaka pod kontrolom Srbije i Crne Gore, uključujući i ostvarivanje prava na ekonomski razvoj je razlog da su građani Sandžaka potražili utočište u Turskoj, susjednim Balkanskim zemljama, širom Evrope i Amerike. Iz tih razloga mnogostruko više autohtonog sandžačkog stanovništva ima u izgnanstvu nego u Sandžaku.
Da li Srbija treba da se izvini zbog zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini i na Kosovu?
Nažalost, u zadnjoj deceniji 20. vijeka srpske snage pod kontrolom Miloševićevog režima su izvršile zločine genocida u Bosni, Kosovu i Sandžaku pred očima čitave međunarodne zajednice. Očekujemo od međunarodne zajednice da u procesu Evropskih integracija zemalja Zapadnog Balkana uspostavi stabilne institucije i efikasne mehanizme kako se takvi zločini ne bi više ponovili ni u Bosni, ni na Kosovu ni u Sandžaku. To je obaveza međunarodne zajednice. Nakon uspostavljanja tih mehanizama izvinjenje Srbije bi imalo smisla.
Kako razumijete razgovore koji se odvijaju u Briselu između Prištine i Beograda i šta bi moglo biti rezultat tih pregovora?
Nacionalistički srpski režim iz Beograda pokušava da legalizuje teritorijala osvajanja silom i etničkim čišćenjem kao svršen čin. Međunarodna zajednica je 1999. godine efikasnom humanitarnom intervencijom sprečila Miloševića da izvrši potpuni genocid nad Albanskim, Bošnjacima i drugim ne srpskim narodima na Kosovu. Građani Kosova zaslušuju mir, sigurnost i sretnu budućnost. Kosovo je danas jedna demokratska, multinacionalna i multikonfesionalna evropska država zasnovana na vladavini prava, pravnoj sigurnosti i jednakosti pred zakonom. Takvo Kosovo je priznala većina zemalja svijeta. Evropske i evroatlanske integracije Kosova su nezaustavljiv proces.
Može li Srbija ući u Evropsku uniju bez priznavanja nezavisnosti Kosova?
Pitanje Kosova je riješeno. Nadam se da će se u procesu evropskih i evroatlantskih integracija na političkoj sceni Srbije pojaviti normalna, tolerantna i demokratski orijentisana politička opcija sposobna za rješenje pitanje Vojvodine, Sandžaka, Preševske doline i druga otvorenih pitanja.
Intervju dr. Sulejmana Ugljanina za dnevni list „Zeri“ iz Prištine
