Bošnjačko nacionalno vijeće organizovalo je tribinu 1. februara, „Važnost slobodnih medija danas“ u okviru obilježavanja Dana sandžačkog novinarstva. Na početku se prisutnima obratila predsjednica Vijeća, dr. Jasmina Curić, koja je pozdravila goste i prisutne i čestitala svim medijskim radnicima ovaj dan.
„Ja želim da sa ovog skupa pošaljemo važnu poruku, da svi zajedno, i mi i novinari, trebamo raditi na očuvanju sandžačkog identiteta koji zapravo obuhvata najviše vrijednosti Sandžaka – harmoniju, mir, dobar međunacionalni odnos među svim narodima koji žive u Sandžaku. Jer sandžački identitet je zajednička vrijednost svih nas koji živimo ovdje“, kazala je predsjednica.
Učesnici na tribini bili su istaknuti medijski radnici iz naše zemlje, koji su prepoznatljivi po borbi za objektivan, pravedan i istinit rad: prof. dr. Smiljana Milinkov, Ana Lalić, Amela Bajrović i Muhedin Fijuljanin.
Oni su na tribini govorili o važnosti slobodnih medija u današnjem vremenu ali isto tako, odgovarali na pitanja da li je moguće takav medij i imati.
„Medij ne može biti medij ako nije slobodan“, kazala je Ana Lalić, novinarka iz Novog Sada i članica Nezavisnog društva novinara Vojvodine.
„Nikada nam slobodan medij nije bio potrebniji nego danas, a ujedno mislim da nikada nismo bili manje slobodni nego što smo danas“.
Na pitanje da li vidi nadu za poboljšanje medijskog stanja kod nas i da li smatra da mediji direktno utiču na atmosferu u društvu, Ana je odgovorila:
„Aleksandar Vučić je bio ministar informisanja za vrijeme Slobodana Miloševića kada su mediji pretrpjeli jedino, možda, gore stanje, od današanjeg, kada su predstavnici medija bili stvarno ubijani na ulicama i kada je otvoreno govorio da nas treba ubijati. Taj čovjek je nama danas predsjednik, ne može biti bolje“.
Na pitanje o izvještavanju o manjinskim narodima, prof. dr. Smiljana Milinkov je kazala da manjinski narodi često danas služe kao „ukras“ kojim se zvaničnici hvale putem medija, uglavnom nekome van ove države, te da nije zadovoljna takvim načinom rada.
„Izvještavanje medija o nacionalnim manjinama u današem vremenu ne znači zaista pluralizam, znači multikulturalnost i multijezičnost ali ne znači interkulturalnost, naprosto kao da su sve nacionalne zajednice u svojim nekim poljima i jako malo se radi na povezivanju.
Na pitanje da li je razlog taj koji je navela u svom izlaganju da prije svega od zvaničnog nivoa države pa na dalje, nema inicijativa za međunacionalnim povezivanjima što se održava u medijima, nedavna situacija u Priboju gdje su predstavnici MUP-a Srbije izgovarali genocidne prijetnje prema svojim komšijama Bošnjacima, Milinkov odgovara:
Upravo jeste, jer to je kao da će neko ko pripada većinskom narodu biti bolji i jači ako izražava mržnju prema nekom koje pripadnik neke druge nacije, kao da će biti vrednovan među onima sa kojima su deo većinskog u odnosu na manjinu. Naprosto to ne ide nikako na dobro i to moramo svi da osvestimo. Mi jesmo svjesni ali moramo glasnije da ukazujemo da to ne može donijeti nikome dobro“.
U svom izlaganju, Milinkov je takođe istakla da medij nije medij ako nije slobodan, te da nepostojanje slobodnog medija znači da je takvo društvo nerazvijeno.
„U trenutnom ambijentu u državi teško je reći da postoji mogućnost za osnaživanjem jednog slobodnog medija.
Ne može društvo da se razvija ako ne postoji sloboda medija. Jer naprosto kada kažemo medij moramo da podrazumijemo slobodu, u suprotnom nema napretka u društvu i kad tad će i oni koji donose odluke morati da se suoče sa tim ili će doći neki drugi koji će umeti to bolje da prepoznaju. Sloboda se nikada ne dostiže jednom za svagda, sloboda je nešto čemu moramo uvijek da stremimo, pogotovu u novinarstvu.“
Amela Bajrović, novinarka iz Novog Pazara, u svom izlaganju je stavila fokus na medije u Sandžaku kao i na predstavljanje Sandžaka kroz medije u Srbiji.
„Nisam zadovoljna kako je Sandžak, a ni kako su Bošnjaci predstavljeni u globalu u medijima u Srbiji. Voljela bih da se u medijima u Srbiji više priča o jednom običnom čovjeku iz Sandžaka, o multikulturalnosti, o tome kako su ovdje ljudi opstali i o tome kako su sačuvali slobodu. O tome kako su uspjeli da opstaju u vrlo teškim vremenima, koja su bila u Srbiji i za vrijeme bivše Jugoslavije.“ Amela je dodala i to da se prave očigledne razlike u nacionalnim pripadnostima kroz medije a zapravo da je jedino po čemu možemo biti različiti kulturološka raznolikost koja ne treba biti mana već vrlina ove zemlje.
Potpredsjednik Vijeća, Muhedin Fijuljanin na tribini je govorio o važnosti formiranja redakcije na bosanskom jeziku gdje je upravo objasnio šta bi ona značila za državu Srbiju i njene građane.
„Formiranjem redakcije na bosanskom jeziku pokazala bi se jedna dobra volja prema Bošnjacima i time bi država pokazala da ih želi vidjeti kao ravnopravne građane, međutim mi smo naišli na zid otpora od strane Javnog servisa RTS, oni su čak i negirali, ne samo tu redakciju, već i postojanje bosanskog jezika. Ono što mi želimo je da zapravo kroz tu redakciju na bosanskom jeziku predstavimo sebe u najboljem svjetlu, ne da nas drugi predstavljaju i prikazuju već mi sami sebe da predstavimo i ne samo da informišemo javnost o događajima u našoj zajednici nego da približimo našu kulturu, naš identitet, sve naše nacionalne i druge vrijednosti, kao i bogatstvo multikulturalnosti i suživota u Sandžaku građanima Republike Srbije. Zato smatram da je velika greška i propust, ne samo RTS-a već i predstavnika nadležnog ministarstva na ne pružanju podrške našoj inicijativi.“
Na kraju su se svi govornici složili sa tim da se nadaju da će doći vrijeme kada će biti osnaženi slobodni mediji.
Prije početka tribine dodjeljena je Pohvala Medinu Haliloviću, novinaru iz Novog Pazara, za objektivno izvještavanje iz Sandžaka, a koju mu je dodijelila predsjednica Vijeća, dr. Jasmina Curić.
1. februara 1932. godine u Prijepolju izašao prvi broj lista “Sandžak”.
Iako se pojava lista “Sandžak” uzima za datum rođenja sandžačkog novinarstva, u Sandžaku je štampe bilo i znatno prije. Prvi list koji je štampan u Sandžaku, pod nazivom “Lim”, izašao je u Pljevljima, jula 1909. godine. Naziv lista simbolično je odražavao povezanost Pljevalja s ostalim dijelovima Sandžaka. Urednik lista bio je Mehmed Kamil. 1922. godine iz štampe je počeo da izlazi list „Hak“ čiji je osnivač bila politička stranka „Džemijet“.
List „Sandžak“, koji je bio usmjeren na kulturno i ekonomsko podizanje Sandžaka pokrenuo je, uređivao i izdavao Milivoje Žugić, istaknuti intelektualac i novinar iz Prijepolja.
List je, zbog svoje humanističke, političke i socijalne dimenzije koja je naginjala idejama sa kojima se tadašnji režim nije slagao, često zabranjivan. To je i bio razlog da se mijenjalo i njegovo ime. Nakon što bi ga vlasti zabranile, tako bi se, nakon kraćeg perioda, pojavljivala ista novina ali sa drugačijim imenom. Tako je do Drugog svjetskog rata, list promijenio više imena - od Sandžaka preko Novog Sandžaka pa opet do Sandžaka.
Poseban pečat novinama dao je ugledni intelektualac Sreten Vukosavljević koji će u Drugom svjetskom ratu biti na čelu sandžačke vlade odnosno Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka. Jedna od nezaboravnih rubrika u „Sandžaku“ i listovima koji su ga nasljeđivali mijenjajući samo ime, svakako su kratke prigodne priče, koje su u listu objavljivane pod naslovom “Sandžačke hićaje”. Ovim kratkim satiričnim pričama ismijavani su mnogi politički događaji onog vremena, režim pa i sam jugoslovenski kralj u nekoliko navrata. Jedine sandžačke novine izlazile su u Prijepolju sve do početka Drugog svjetskog rata.
List „Sandžak“ je ostavio poseban pečat u razvoju novinarstva i pisane riječi u Sandžaku, ali i na društveno-ekonomska zbivanja u ovoj regiji jer se naročito brinuo za opšti interes građana i građanki Sandžaka.
Medin Halilović, dobitnik Pohvale za objektivno izvještavanje iz Sandžaka za 2021. godinu
