Predsjednica Bošnjačkog nacionalnog vijeća dr. Misala Pramenković govorila je o događajima u Priboju, kada se noć uoči Božića, ispred crkve, slavilo uz sliku Pavla Đurišića, zločinca koji je poznat po zločinima nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu, a na sam Bozić se u lokalnom klubu pjevalo "Božić je - pucaj u džamije".
Dr. Pramenković, u svojoj izjavi, kazala je sljedeće:
„Mi smo, kao Bošnjačko nacionalno vijeće, odmah izašli sa reakcijom i smatramo da ono što se dešava u Priboju, nažalost, nije usamljen slučaj i nije u pitanju samo jedan incident, već to postaje, na neki način, praksa redovna, kontinuitet, budući da smo i prije dvije godine imali slične događaje, baš povodom Božića, kao jednog od vjerskih praznika. Smatramo jako zabrinjavajućim i bošnjačka zajednica je zabrinuta, ali, sa druge strane, ono što nedostaje jeste reakcija cijeloga društva. Dakle, ovim ne treba da se bavi samo bošnjačka zajednica. Jeste to direktno nama upućeno, ali ono što je indikativno je to što su mnogi drugi ućutali, a zapravo su trebali biti mnogo glasniji u osudi onoga što se konstantno dešava.
Ovoga puta, nadležni organi jesu brzo reagirali, u pogledu hapšenja i ono što iz medija možemo čuti, da je dobro, da nije prihvaćena nagodba, već da su oni zadržani. Ono što dalje slijedi jeste dovođenje tog procesa do neke finalne faze, u smislu konkretne sankcije, budući da prije dvije godine, kada smo imali slični incident, nisu tretirani i na kraju pravno terećeni, niti snosili bilo kakvu sankciju oni koji su učestvovali u tome, jer je, čini mi se, u obrazloženju bilo da nema krivične odgovornosti. Ovoga puta, to ne bi smjelo da se desi.
Ovoga puta, nadležni organi jesu brzo reagirali, u pogledu hapšenja i ono što iz medija možemo čuti, da je dobro, da nije prihvaćena nagodba, već da su oni zadržani. Ono što dalje slijedi jeste dovođenje tog procesa do neke finalne faze, u smislu konkretne sankcije, budući da prije dvije godine, kada smo imali slični incident, nisu tretirani i na kraju pravno terećeni, niti snosili bilo kakvu sankciju oni koji su učestvovali u tome, jer je, čini mi se, u obrazloženju bilo da nema krivične odgovornosti. Ovoga puta, to ne bi smjelo da se desi.
Ovoga puta je evidentno da su reakcije nadležnih državnih organa, Srpske pravoslavne crkve, za koju smatramo da je trebala reagirati, izostale. Jedina koja se oglasila jeste povjerenica za zaštitu ravnopravnosti gospođa Brankica Janković, a što se tiče ostalih institucija, apsolutno je reakcija izostala. To smatramo zabrinjavajućim, budući da, kako rekoh, ovo nije usamljen slučaj.
Mi negdje u društvu imamo tendenciju da se u posljednje vrijeme sve više mogu čuti apsolutno jasni, ne samo prizvuci, nego jaki zvuci nacionalističkih, šovinističkih izjava koji ukazuju na vjersku nacionalnu netrpeljivost, ali sa druge strane, ničim izazvani. I to baš, apsurdno, u momentu kada neko recimo slavi vjerski praznik koji bi trebao biti oličenje mira, zajedništva.
Priboj je mala sredina, sredina u kojoj Bošnjaci, Srbi i pripadnici ostalih naroda vijekovima žive zajedno, zaista u jednom miru i skladu, ali sa druge strane, Priboj kao sredina i Bošnjaci u Priboju su devedesetih godina doživjeli neviđenu torturu, i kroz otmicu u Sjeverinu, i otmica u Štrpcima, tako da je to sve nešto što dodatno opterećuje ovu situaciju.
Mi negdje u društvu, kako rekoh, imamo tu tendenciju, međutim, ne radimo mnogo na prevenciji. Mi nemamo u javnom diskursu, nemamo na medijima emisije u kojima će se govoriti o toj problematici. Nažalost, imamo porast i veličanje ratnih zločinaca i situaciju da nam u javnom prostoru, u medijima, gostuju osuđeni ratni zločinci.“
Na pitanje, da li se očekuje da se ovakav događaj ponovi, dr. Pramenković je kazala sljedeće:
„Svakako da, jer vidimo da je to redovna praksa. Mislimo da intervencija i reakcija nisu adekvatne. Nadamo se da ne, ali ono što se dešava ukazuje, da, nažalost, može da se ponovi“.
