Vijesti

U Glavnom uredu Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Novom Pazaru sinoć je na svečanosti povodom uspješnog završetka školske 2013/2014. godine u nastavi na bosanskomje jeziku u Sandžaku, predstavljen portret Muhameda Hevajia Uskufija, jednog od najznačajnijih ličnosti iz bošnjačke kulturne historije, leksikografa, alhamijado pjesnika i sastavljač najstarijeg tursko-bosanskog rječnika iz 1631. godine.

Autor portreta je slikar Kazim Dreković iz Novog Pazara.

Muhamed Hevaija Uskufija (skraćeno: Muhamed Uskufi ili Muhamed Hevaija), bosanski alhamijado pjesnik i sastavljač tursko-bosanskog rječnika. Rođen je u mjestu Dobrnja kod Tuzle 1601. godine, a umro poslije 1651. godine. Pjesnički pseudonim mu je bio Hevai (Zračni).

Postoje četiri sačuvana primjerka ovog rječnika; jedan od njih se nalazi pohranjen u univerzitetskoj biblioteci u Uppsali (Švedska). Zahvaljujući Muhamedu Hevaiji, Bošnjaci mogu da se ponose svojim bosanskim jezikom, jer je prvi rječnik bosanskog jezika ujedno i jedan od prvih i najstarijih na Balkanskim prostorima. Što se tiče bosanskog jezika, kojemu je Muhamed Hevaija Uskufi udario snažne temelje, zanimljivo je istaknuti mišljenje modernog Britanskog historičara Noela Malcoma na ovu temu, koji kaže: “Kako je bosanski jezik bio treći jezik Otomanske Carevine, nije nikakvo čudo sto je i dio Otomanske književnosti napisan na tom jeziku”. Bosanski pisac iz 18. stoljeća, ljetopisac Mula Mustafa šefki Bešeskija, koji je u svom ljetopisu pridodao i zbirku pjesama na bosanskom jeziku, ustvrdio je da je taj jezik mnogo bogatiji od arapskog, zato što ima 45 riječi za glagol “ići”. Čak je 1601. godine Marvo Orbini zapisao da “Od svih naroda koji govore slavenski, bosanci imaju najglađi i najelegantniji jezik i diče se činjenicom da jedini oni danas paze na čistoću slavenskog jezika”. Prvi poznati, sačuvani, i do sada, otkriveni spomen bosanskog jezika nalazi se u jednom notarskom spisu grada Kotora, a datira iz 1436. godine.

Bosansko-turski rječnik je važan ne samo kao dokument nekog vremena i prostora, koji svjedoči o kontinuitetu postojanja bosanskog jezika, već i za slavističku struku širom Evrope. Uskufijev rječnik sadrži između ostalog 800 autohtonih i autentičnih riječi i predstavlja jedno od najvažnijih djela bosanskog jezika. Rječnik je pisan u stihovima, zato što kultura pisanja u tom razdoblju nije razdvajala umjetnički i didaktički način stvaranja. Prvobitna upotrebna vrijednost djela danas nije aktualna, već se tretira kao filološka činjenica i artefakt. Mnogobrojni posjetioci su imali priliku saznati nešto više o tom velikom dokumentu, koji svjedoči o postojanju jezika i bosanske državnosti. 

(Izvor: wikipedia.org / autor portreta: Kazim Dreković)