Centar za regionalizam iz Novog Sada u suradnji s predstavništvom Fondacije Hanns Seidel organizirao je, 28. januara, online konferenciju na temu „Države matičnog naroda i dijaspora: mehanizmi i instrumenti podrške poboljšanju manjinskog statusa i položaja. Primjeri Srbije, Hrvatske i Rumunjske“.
U ime Bošnjačkog nacionalnog vijeća učešće na konferenciji uzeo je Mirza Hajdinović sekretar Vijeća, a učesnici su među bili ostalima, direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov, regionalni direktor Fondacije Zaklade Hanns Seidel za jugoistočnu Europu dr. Klaus Fiesinger, ministrica za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Republike Srbije Gordana Čomić, opunomoćeni ministar Ambasade Republike Hrvatske Stjepan Glas, ambasadorka Rumunije Silvija Davidou, predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasna Vojnić, savjetnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine u inozemstvu Milan Bošnjak, predsjednik Srpskog narodnog vijeća iz Republike Hrvatske Milorad Pupovac te drugi predstavnici državnih tijela, institucija nacionalnih manjina, stručnjaci i predstavnici nevladinih organizacija triju zemalja.
Tokom svog izlaganja Hajdinović se zahvalio Centru za regionalizam, koji, kako kaže, decenijama unazad pitanje manjinskih zajednica, njihovog statusa i položaja u Srbiji drži na agendi i pažnji domaćih i međunarodnih dješavanja.
U daljem izlaganju, sekretar Vijeća se osvrnuo na probleme Bošnjaka u Srbiji koji su se stvorili raspadom bivše Jugoslavije kada su Bošnjaci izgubili status naroda koji su imali.
„Kada govorimo o Bošnjacima u Srbiji, treba naglasiti da su Bošnjaci autohton narodu u Sandžaku i dio su jedinstvenog nacionalnog korpusa sa Bošnjacima u Bosni i Hercegovini i Bošnjaci Sandžaka, doživljavaju i osjećaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju matičnu državu, odnosno Bosna i Hercegovina jeste matična država Bošnjaka.“ – naglasio je Hajdinović.
Vladavina prava, pravna sigurnost, jednakost pred zakonom su osnovni problemi koji opterećuju ovo društvo i ovu zajednicu. Poruke najviših državnih predstavnika o tzv. srpskom svetu, genocidne prijetnje visokih policijskih oficira u Priboju, konstantno negiranje nacionalnog identiteta i jezika poći od RTS-a do najnovijeg sramnog pokušaja kroz obrazovni sistem kada se negiralo postojanje hrvatskog, crnogorskog i bosanskog jezika“, kazao je sekretar Vijeća.
U izlaganju je bilo riječi i o akcionom planu, gdje je izrazio očekivanja da će novi akcioni plan zaista imati sluha za probleme i pitanja manjinskih zajednica.
Na samom kraju, sekretar Vijeća je podijelo sa prisutnima na očekivanja od međunarodne zajednice da podstakne Srbiju na njenom evropskom putu da preduzima afirmativne mjere da ohrabri Bošnjake, i ostale etničke manjinske zajednice da koriste i u punoj mjeri ostvaruju svoja prava.
Centar za regionalizam je u dva navrata ( 2018. i 2019-2020.) kroz svoje istraživačke projekte, dotakao neke aspekte pomoći država matičnog naroda čija dijaspora živi u Srbiji (direktna državna pomoć i INTERREG programi) i kako se ta pomoć odražava na ostvarivanje četiri osnovna manjinska prava – na obrazovanje, kulturu, informisanje i službenu upotrebu jezika i pisma.
Kroz ovu regionalnu konferenciju napravilo se bilateralno poređenje prakse u Srbiji, Hrvatskoj i Rumuniji uz isticanje primjera dobre prakse. Cilj konferencije bio je da se predstavnicima nadležnih državnih organa iz tri države, koji će biti pozvani da učestvuju u radu konferencije, kao i široj javnosti, skrene pažnja na potrebu većih ulaganja u institucije i organizacije nacionalnih manjina kako bi mogle u što većem kapacitetu koristiti sva prava koja su im zagarantovana Ustavom i zakonima. Ujedno, kroz upoređivanje modela podrške država matičnog naroda u zemljama regiona mogao bi se sagledati i najpovoljniji model unapređivanja položaja i ostvarivanja prava nacionalnih manjina.
