Vijesti

Izuzetna mi je čast da u ime Bošnjačkog nacionalnog vijeća svim građankama i građanima našeg regiona, našeg Sandžaka, čestitam ovaj važan nacionalni blagdan, koji je dragocjen koliko nama Bošnjacima koji ga baštine i u 2012-oj godini, toliko je važan i našim komšijama Srbima i Crnogorcima.

Šta, zapravo, nama danas znači Dan Sandžaka krajem 2012. godine? To predstavlja dvije plemenite ideje, dva plemenita principa: princip antifašizma i princip regionalizma. Upravo na ta dva principa, na te dvije ideje, je sazdan čitav sistem vrijednosti Evropske unije. Na taj način Bošnjaci kao, rekao bih, cementno, vezivno tkivo Balkana, daju svoj ogroman doprinos, i, vjerovali ili ne, Bošnjaci će biti sebet da taj Balkan prvi put uđe u tu porodicu civilizovanih evropskih naroda. Upravo mi, našim sistemom vrijednosti, do kojeg veoma držimo i koji ljubomorno čuvamo i njegujemo, bićemo razlog i sebet da čitav ovaj prostor Balkana vrlo brzo uđe u punopravno članstvo Evropske unije.

Ja moram da vas ovom prilikom ukratko podsjetim na još dva-tri, rekao bih, kamena međaša u našoj historiji: mi ove godine obilježavamo sto godina Sandžaka u okviru Srbije, odnosno Crne Gore. U tih sto godina ti događaji su prosto ugrađenai u naše historijsko kolektivno pamćenje, a to su: Sjenička konferencija, održana 25.08.1917. godine, kada su svi sandžački gradonačelnici i delegati obnovili ideju Sandžaka, ideju autonomije Sandžaka; istu tu ideju su potvrdili naši časni preci, sljedeća generacija, 20.11.1943. godine, zasjedanjem Antifašističkog vijeća Sandžaka; isto je to uradila sadašnja, savremena generacija, koja je, također, obilježila jedan veliki događaj, jedan veliki datum, a to je referendum o autonomiji Sandžaka, održan 25, 26. i 27.10.1991. godine. Ta tri događaja: Sjenička konferencija, zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka i referendum o autonomiji Sandžaka u zadnjoj desetici XX stoljeća, je nešto što nas čini odgovornim ljudima da u ovom vremenu, u 2012-oj godini i u godinama koje dolaze, sprovedemo taj veliki, plemeniti amanet, koji su činili i naši preci i koji mi činimo sadašnjim generacijama Bošnjaka. To je velika obaveza i velika odgovornost. Danas je zaista čast i obilježavati ovaj blagdan i činiti nešto što također smatram veoma plemenitom misijom, a to je da unutar našeg korpusa, unutar bošnjačkog naroda postignemo nacionalni konsenzus. Možemo se razlikovati po svim mogućim stvarima, ali po pitanju tri stvari moramo biti zajedno. Moramo biti zajedno i progunuti naše narcisoidnosti, sujete, zamerke koje smo imali u zadnjih dvadesetdvije godine i krenuti naprijed.

Ja bih, od deset stvari koje smo mi vrlo precizno i argumentovano predstavili u Bošnjačkoj rezoluciji od 1. marta ove godine, izdvojio samo tri stvari, jer smatram da su one prioritet, nešto što je potreba svakog čovjeka, rekao bih, ne samo Bošnjaka, nego i svakog građanina našeg regiona. To je, prije svega, ekonomski razvoj, to je nacionalna ravnopravnost za pripadnike bošnjačkog naroda u ovoj zemlji i to je naša zajednička borba za regionalnu samoupravu našeg regiona. To su tri vrijednosti koje su duboko ubaštinjene upravo u ova tri kamena međaša, o kojima smo prije govorili. Ja vas zato pozivam na ovaj časni plemeniti datum, na ovaj časni, plemeniti nacionalni blagdan – da svi zajedno, unutar svog korpusa, zbijemo redove, da pokažemo energičnost prema drugima: prema državi i njenim institucijama ili nekim drugim faktorima u ovoj zemlji. Na taj način mi polažemo vrlo važan ispit: treba da sjednemo i razgovaramo o svim mogućim problemima, što ne podrazumijeva da moramo i da se slažemo. Možemo na različite načine da damo doprinos tom cilju. Mi koji se bavimo ovim javnim poslovima imamo veću odgovornost. Svako od nas u okviru svoje porodice, svoje ulice, svog grada i čaršije je dužan da radi na postizanju tog plemenitog cilja. Za postizanje ova tri cilja, o kojima sam govorio, preduslov jeste upravo taj minimalni nacionalni konsenzus, da ovoj državi kažemo da je došlo vrijeme da smo zreli kao narod, da našu historiju sami vrjednujemo i pišemo i da više nikad i nikome nećemo dozvoliti da nam neko kaže ko su naši heroji, ko su naši branitelji, ko su naši junaci. Mi, ova generacija, smo dužni da damo taj odgovor.

Ali, poštovane dame i prijatelji, poštovane dame i gospodo, da bismo to mogli da kažemo, potrebno nam je nešto najvažnije da se uradi u ovoj 2012. godini, a to je školstvo na bosanskom jeziku. Mi smo stotinu godina strpljivo, kao lojalni građani, slušali, pohađali osnovne i srednje škole na srpskom jeziku, učili srpski jezik, učili srpsku historiju, učili srpsku kulturu… Generacije Bošnjaka školovale su se na srpskom jeziku. Sada je došlo vrijeme da snagom našeg kapaciteta, kompetencije, znanja, pozicioniranja u ovoj državi izborimo da, ako Bog da, od sljedeće školske godine imamo školstvo na bosanskom jeziku, koje podrazumijeva ne samo bosanski jezik i književnost, ne samo historiju, ne samo kulturu, nego, jednostavno, jezik nastave u sandžačkim osnovnim i srednjim školama, od sljedeće školske godine biće na bosanskom jeziku. Mi Bošnjaci umijemo, a i volimo da se takmičimo sa drugima na svim poljima, ne samo u sportu, i sad ćemo se takmičiti i u školstvu. Samo da znate da smo zreo narod, a samo narod koji poštuje svoju prošlost, svoju tradiciju i kulturu zaslužuje da ima školstvo na svom maternjem jeziku. Možemo mi da kažemo da nam to garantuju ustav, zakoni i standardi Evropske unije i da se žalimo kao Kalimero na Beograd da nam ne da da nam bosanski jezik bude obavezni predmet, ali ja vam kažem da u 2012. godini i u godinama koje dolaze mi ispitujemo naše znanje, našu kompetenciju, naš kapacitet da izvedemo taj najcivilizovaniji iskorak u zadnjih sto godina u ovoj državi. Ja vas u to ime pozivam da sa ponosom, sa dostojanstvom, sa svojim znanjem i iskustvom učestvujete u tom procesu koji će nas konačno učiniti ravnopravnim u ovoj zemlji. Vi znate da smo mi Bošnjaci poznati po tome što poštujemo i drugo i drukčije, pa i nešto kad nam nije milo poštujemo, ali je sad došlo vrijeme da, prije svega, poštujemo sebe, svoj jezik i svoju kulturu, svoju historiju, svoju tradiciju i ono što je najvažnije, ono što je cilj obrazovanog procesa, a to je da djeca od predškolskog uzrasta, preko osnovnih škola, srednjih škola do studijske grupe na državnim i drugim fakultetima izučavaju svoje nacionalne sadržaje i formiraju samosvijest o vrijednostima svog nacionalnog identita. Na taj način će nas drugi upoznati i poštovati.

Meni je bilo veliko zadovoljstvo da vam ovo kažem, kao muštuluk, jer ono na čemu radimo već deset godina ušlo je u sam finiš, i upravo vam to govorim na ovaj dan, na ovaj naš nacionalni blagdan – 20. Novembar, Dan Sandžaka, a to je podsticaj više, impuls više, da svi zajedno radimo na tom časnom plemenitom zadatku. Hvala vam lijepo.

TRANSKRIPT GOVORA PREDSJEDNIKA BOŠNJAČKOG NACIONALNOG VIJEĆA ESADA DŽUDŽEVIĆA NA AKADEMIJI POVODOM DANA SANDŽAKA

Novi Pazar, 20. novembar 2012. godine